artija.net # Biblioteka / Prikazi
elektronski zapis pisanih i vizuelnih umetnosti
Elektronska
biblioteka
ARTiJA

Knjige » Prikazi

Autori » Reči i dela

Prikaz knjige - Đorđe Latinović - Miladin Berić "Na evropskom prutu"

Knjige » Prikazi


Miladin Berić: “Na evropskom prutu”, KZ “Vasa Pelagić”, Banja Luka, 2009.

KORPUS DELIKATES

Napisao: Đorđe Latinović

Na evropskom prutu

Ovih dana iz štampe je izašla nova knjiga aforizama “Na evropskom prutu”, banjalučkog pjesnika i aforističara Miladina Berića. Da živimo u zemlji i vremenu apsurda odavno je poznato. Ipak, svaki dan neka nova vijest iz svakodnevnog života ponovo nas podsjeti na to. Prije neki dan meteorološki zavodi Republike Srpske i Federacije BiH dali su za isti dan različite prognoze vremena. To je bio mali doprinos našim navodno velikim razlikama. Nedavno su „Nezavisne novine“ iz Banja Luke, štamparskom greškom, zamjenili TV program Televizije Federacije BiH i Radio-televizije Republike Srpske. Tako su gledaoci, ničim izazvani, morali čitati  program tuđe im i mrske televizije. Nepripremljini gledaoci doživjeli su mnoge neočekivane traume. Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) je obezbjedila adekvatnu odštetu svim TeVe ovisnicima. Nije bilo uobičajenog upozorenja za gledalačku pažnju. Ova država je samo za zrelu publiku. Prije nekoliko godina u novinama čitam kratku vijest: U osnovnoj školi u Kupresu djeci Bošnjacima, predaje učitelj Srbin, po hrvatskom nastavnom programu. Sve po Dejtonu! U Bosni postoji čovjek koji se zove Ibrahim Hrvat, koji je etnički Bošnjak, Mladen Bošnjak, koji je etnički Hrvat i Dragan Bosanac, koji je etnički Srbin. Kako napraviti demokratsku državu, kad se toliko ljudi lažno predstavlja!? U novembru 2008. godine Radio-televizija Republike Srpske objavila je prilog u kojem se tvrdi da se u Republici Srpskoj prodaje tuzlanska so koja ima dvije, a u Federaciji BiH tri godine rok trajanja. Svaki prosječan gledalac, dobrovoljni saradnik službe državne bezbjednosti, odmah je u tome prepoznao predskazanje skore propasti Republike Srpske!? Nedavno je policija u Sarajevu prilikom hapšenja većeg broja kriminalaca utvrdila da je nekoliko njih, kao svoju adresu stanovanja prijavilo i navelo Predsjedništvo BiH. Prijatelj mi je rekao da u službenoj biografiji jednog našeg diplomate piše: Završio osnovnu školu u roku. U Mostaru su skoro neki šereti pustili u opticaj novčanicu od 25 KM. Narod je čitav dan razmjenjivao pare, ne sumnjajući da je riječ o lažnom i krivotvorenom novcu. Ovdje je moguća vijest: Ministar je posjetio zatvor Tunjice, i zadržao se u njemu deset godina. Nadrealizam je dostigao svoj vrhunac, tako da se najbolje stvari u ovoj zemlji dešavaju slučajno ili greškom. Nije bolje stanje ni u susjednim državama. Bošnjaci u Crnoj Gori govore bošnjačkim, a u Bosni bosanskim jezikom. Zato nije ni čudno, što se ne razumijemo. Vlada Srbije dala je pare iz budžeta za kupovinu žirafe za Zološki vrt u Jagodini. Žirafa je stigla u ZOO vrt, a predsjednik “životinjske stranke” u parlament i vladajuću koaliciju. Prema pisanju štampe na granici Srbije i Hrvatske uhapšen je Edvard Broz, unuk Josipa Broza Tita. Kakav djeda takav unuk, rekao bi narod. Kako je rano krenuo mali će daleko dogurati, kao i djed, koji je iz zatvora stigao do predsjednika. Za vrijeme predsjedničkih izbora u Srbiji novine su donijele sljedeću vijest: “Radivoj Milutinović, alijas Muja Lopov, izjavio je da će se kandidovati i pobjediti na narednim izborima za predsjednika Srbije.” Bože, kako su se vremena promjenila. Nova vremena, novi običaji. Nekada se za predsjednika biralo stare zaslužne borce, narodne heroje, partizane bez škole, zaboravljene penzionere, “očeve nacije”, a danas kojekakvi lopovi? Muja Lopov hoće da bude predsjednik države. Zamislite slogan u izbornoj kampanji: Lopova za predsjednika! Ne ide brate, pa makar i u demokratiji. Na izborima u Hrvatskoj kandidat Stranke penzionera, pozvao je birače da glasaju za njih, jer je to stranka vaše budućnosti. Jedan zabrinuti hrvatski građanin uputio je imejl pisma na adrese vlade, Sabora i predsjednika države i domaćih medija, kojim upozorava da se bliži smak svijeta, te ih proziva što nisu o tome obavijestili narod. Naime, nepoznati planet X 2012. godine će udariti u zemlju. Narod treba biti obaviješten da može kupiti zaliha ulja, brašna šećera, piva i cigara, a i država bi mogla da potegne nešto sledovanja za smak svijeta.

Evropa i svijet su poludjeli još ranije. Dva obožavaoca filma “Rata zvijezda” osnivaju crkvu džedaja u Velsu. U Norveškoj su psi (policijski) dobili status državnog službenika, i u rangu su policajca. Španski parlament dao je čovjekolikim majmunima ljudska prava. Za sada, nije poznato hoće li ljudi uskoro dobiti majmunska prava. U Palermu glavnom gradu Sicilije postoji spomenik i Trg žrtava mafije. U Varšavi se otvara Muzej komunizma. Stanovnici gradića Komsomolska u Ukrajini odlučili su da podignu spomenika “pijanoj svinji”. Policija u Meksiku je nedavno jednog magarca strpala u zatvor zbog napada na dvojicu muškaraca, na jednom ranču u južnoj državi Čijapas i nedoličnog ponašanja. Kod nas je poslanik državnog parlamenta napao novinara na očigled kamera i okupljenih građana, i nikom ništa. Ni partijske opomene! Nedavno je saopšteno da se zvaničnici UN spremaju za dolazak vanzemaljaca. Na vijest da jedna američka agencija prodaje placeve na Mjesecu, morala je reagovati i svjetska organizacija sa najvišeg nivoa i podsjetiti na raniju odluku Ujedinjenih nacija kojom se kaže da nijedna država ne može sama uzeti svemir, već samo pojedinci. Eto prilike da mnogi narodi i nacionalne manjine dobiju svoje države.

U takvom apsurdnom svijetu nemoguće je ne pisati satiru. Toga je bio svjestan i Miladin Berić pišući svoju knjigu aforizama višesmislenog naslova “Na evropskom prutu”. Zato on i gorko priznaje “Sramota me je što u ovakvoj državi nisam bolji humorista.” Dobar aforističar ispunajava stari nalog pisanja ove književne vrste, koji zahtjeva “da riječima bude tijesno, a mislima prostrano”. Upravo taj uslov ispunjavaju aforizmi Miladina Berića.

Jednom je Gabrijel Laub, očigledno nesklon sedmoj umjetnosti, duhovito rekao: “Budućnost literature je u aforizmu. Od njega se ne može snimiti film.” Ali, oni koji danas pišu aforizme, njima je već odavno pukao film. Valter Benjamin, njemački kritičar i esejista između dva svjetska rata, rekao je jednom prilikom, da je za njega esej bio vulgarno opširan i da bi radije izabrao da piše aforizme, da ga nisu plaćali po broju ispisanih redova. Tako je i danas. Pišući aforizme ovdje se niko nije obogatio, ali čitajući jeste. Za slobodno mislećeg čovjeka, nema ništa sumnjivije nego kada ga vlasti stalno nekuda vode, juče u svijetlu komunističku budućnost, danas u Evropu. Na tom evropskom p(r)utu čovjek se često izgubi i zaluta. U toj kolektivnoj laži se rađamo, odrastamo i umiremo, uhvaćeni u kovitlac ubrzane istorije koja nam na usta izlazi. U zemlji Visokog predstavnika i domaćih političara koji vedre i oblače, aforističar Miladin Berić nastupa kao skromni i veseli Mali predstavnik naroda, čije je jedino oružje, “kad dođe muka”, pisana žaoka, bodljikavo pero, strijelica duha, misaono koplje - britka riječ zvana aforizam. Za njegove aforizme se može reći isto ono što je Jovan Skerlić rekao za misli jednog drugog autora: To je “srebrna poluga raskovana u sitan novac”. To su varnice duha, glavolomije misli, verbalne akrobacije i lapidarne formule, ali nerijetko i lucidne moralne i filozofske maksime. Evo ga, “korpus delikti” je pred nama, nekoliko aforizama koji dokazuju autorovu umješanost u vrhunsko umijeće pisanja: «Otkad gledam svoja posla ne radim ništa.; Danas je skuplji glas poslanika nego operske dive.; “Na mladima svijet ostaje” svagdje sem ovdje gdje mladima ostaje samo svijet.; I prije pojave Interneta mi smo bili u svjetskoj mreži.; Nije problem što su nam vladari doživotni, nego što su dugovječni.; U Bosni je sve krivo nasađeno. Faraon na zemlji, a piramida pod zemljom.; BiH. Bijes i Hir.; Lakše je napravi etničko nego etičko čišćenje.; Privatizovali smo mljekaru. To je bila odlična prilika da se pokupi kajmak.; Naša milicija kad ne mlati narod, mlati praznu slamu.» Tako zbirka sa preko 250 ovakvih i sličnih aforizama postaje pravi „Korpus delikates“ za čitanje.

Prut je šiba, batina, najčešće s dva kraja. Prut je i štap u diplomatskom rječniku, koji obično ide uz šargarepu. Ali, i “ona muška stvar”, u svakodnevnom govoru i prenesenom značenju. Prut je rijeka u Moldaviji, granica između Evropske unije, NATO-a i komunizma moldavskog tipa. Na šta je sve mislio autor, možda na nešto konkretno, određeno, ali i na sve to zajedno, ostaće zagonetka. Tajna koja se otkriva samo čitanjem. •